Schär | glutenfree Products - Nikada nisam osjetila potrebu za konzumacijom proizvoda s glutenom

Nikada nisam osjetila potrebu za konzumacijom proizvoda s glutenom

Svijet proizvoda Bezglutenski život

Znala sam za celijakiju, ali su prije 20 godina bezglutenske mogućnosti u Hrvatskoj bile na nezavidnoj razini. Danas je bolje, ali ostaje puno mjesta za napredak.

Nedostupnost proizvoda i neinformiranost

Celijakija mi je dijagnosticirana u dobi od dvije godine nakon pojave simptoma poput kroničnog umora, povraćanja, bolova u trbuhu i mučnine. Prije 20 godina u Hrvatskoj nije bilo mnogo bezglutenskih proizvoda tako da su mi roditelji naručivali bezglutenske proizvode iz Njemačke. Također, doktori nisu imali mnogo informacija o celijakiji kao što imaju danas. Na primjer, do svoje 18. godine nisam znala da osobe koje su oboljele od autoimune bolesti celijakije trebaju ići na preglede svakih 6 mjeseci ili da ne smiju jesti sa tanjura na kojima se inače poslužuje bezglutenska hrana. Znatiželja me dovela do svih tih informacija koje su mi pomogle da preuzmem odgovornost i više brinem o svom fizičkom, ali i mentalnom zdravlju. Upravo zbog toga što sam cijeli svoj život na bezglutenskoj prehrani ne mogu reći da sam imala izraženu potrebu ili želju za konzumiranjem proizvoda s glutenom. Prihvatila sam dijagnozu celijakije te radila sve najbolje što sam znala da očuvam svoje zdravlje. 

 

 

X-ica koju ne mogu koristiti i dodatni oprez zbog kontaminirane zajedničke kuhinje  

Mogu reći da je studentski život osoba oboljelih od celijakije vrlo izazovan. Studiram u Zagrebu, van svog mjesta prebivališta i živim u studentskom domu. Bezglutenska hrana je jako skupa i priprema bezglutenskih obroka mi oduzima dosta vremena. Imam X-icu, karticu kojom dokazujem status studentice koja omogućuje ostvarivanje povlaštene cijene prehrane u studentskom restoranu, no ne mogu je koristiti jer hrana u studentskim restoranima nije u potpunosti sigurna za konzumaciju osobama koje boluju od celijakije. Moj dojam je da osoblje studentskog restorana nije educirano po pitanju bezglutenske prehrane te mislim da bi znanje i osviještenost o činjenici da bezglutenska dijeta nije smo trend, već naš jedini lijek, promijenili njihovu percepciju i motivirali ih na prilagodbu i inkluzivnost studenata oboljelih od celijakije. Bila bih sretna kada bi mi omogućili bezglutenske obroke jer bih imala više slobodnog vremena i život bi mi bio jeftiniji, a time i puno lakši. U domu imam malu kuhinju pa si tu svaki dan kuham obroke koje nosim sa sobom na fakultet. Ponekad se dogodi da je kuhinja već zauzeta pa moram pronaći slobodnu kuhinju na drugim katovima ili kuham u svojoj sobi na dvije male ploče. Budući da i drugi studenti pripremaju hranu, trebam sve dodatno čistiti i paziti na kontaminaciju. 

 

Kako izgleda moja rutina?

Vikendima odlazim na tržnicu i obavljam kupnju za cijeli tjedan. Moram uvijek sve dobro isplanirati jer mi je vrlo važna nutritivna vrijednost hrane, a imam i druge obaveze osim fakulteta. Nakon 5 godina studentskog života, navikla sam se na svakodnevno pripremanje obroka te  harmoniziranje ​fakultetskih i ostalih obveza. Bezglutenski život bio mi je poticaj za usvajanje različitih vještina. Kako bih očuvala svoje fizičko i psihičko zdravlje počela sam paziti na prehranu, vježbati, učiti funkcionalne načine nošenja sa stresom, vještine upravljanja vremenom i financijskim resursima. Celijakija me naučila dosljednosti, disciplini te da imam svoj život u svojim rukama – kao mini edukacija iz realitetne terapije.

 

Napisala Mirela Šarić